Paula i Đelo Jr. Jusić, ADRIA TON production
Lijepo je nakon tri uspješne godine okrenuti se iza sebe i reći: „Evo nas opet zajedno već četvrtu godinu za redom!“ Kao inicijatori i osnivači MKLJ-a veoma smo ponosni na to. Često nas ljudi iz svakodnevnog, ali i javnog života pitaju kako smo došli na tu ideju, i to baš na Mljetu. Priča je vrlo jednostavna. Mljet je već odavno opjevan i opisan u knjigama kao jedan od najljepših otoka. I zaista je tako. Svatko tko imalo voli prirodu složit će se s time. I kad jednom takvu zelenu oazu posjetite, većina će se zasigurno vratiti ponovno. Tako je bilo i s nama. Bez obzira na obiteljske korijene koji nas jednim dijelom vezuju s ovim otokom, i bez obzira što smo napola kontinentalci, Mljet nam se davno „uvukaož ispod kože“. Ideja o kulturnim događanjima već dugo tinja u nama. Kad je napokon sazrijelo vrijeme da se ta ideja realizira, nje bilo puno premišljanja. Obzirom da smo obje glazbenici koji su prošli svijeta, to iskustvo nam je uvelike pomoglo i među našim kolegama. Ali isto tako, nije trebalo mnogo da uvaženi ljudi iz javnog života, državnih institucija, a isto tako i poduzetnici iz raznih društvenih sfera, pruže ruku podrške, kako moralne, tako i financijske, bez koje svakako ne bi ilo moguće upustiti se u jedan ovakav projekt. I priča je krenula. Naš zadatak bio je ne samo dovesti izvođače, nego prihvatiti i svojevrsnu ulogu ambasadora, koji će svim svojim gostima pokazati sve ljepote otoka Mljeta, prošetati ih cijelim otokom, priuštiti im nzaboravan dolazak i druženje. I zaista, ntko od njih nije ostao ravnodušan, a gotovo svaki koncert ili predstava završavali su riječima: „Vidimo se opet dogodine!“ I zaista su se vratili. S druge strane, divno je vidjeti mještane, stanovnike Mljeta, naročito stariju populaciju ljudi koji ne idu često s otoka u neke veće gradove i kojima je svaki koncert poseban doživljaj, ali isto tako i gostiju koji ne propuštaju koncerte uživajući na svom odmoru u doslovnom smislu te riječi, užitak je promatrati kako sad već svi oni imaju naviku pomno planirati svoje vrijeme da mogu prisustvovati što većem broju događanja. A kad se svjetla pozornice navečer ugase, idu sa širokim osmijehom na licu svojim kućama. I na kraju, ne zaboravimo da svega ovoga ne bi bilo da nije bilo ljudi velikog srca. MKLJ uspjelo je okupiti mnoge dobre ljude koji su bez razmišljanja pružili ruku pomoći i podrške. Zato jedno veliko HVALA prije svega Općini Mljet na svesrdnoj moralnoj i financijskoj pomoći, Gradu Zagrebu koji je imao sluha za pomoć jednom ovakvom projektu, Nacionalnom parku Mljet koji nam svesrdno pomaže prijevozom gostiju svojim brodicama, Hotelu „Odisej“ koji nam maksimalno izlazi u susret osiguravajući smještaj izvođačima, Zakladi Sv. Marija, HTZ-u, te svim donatorima i sponzorima koji su nam pomogli. Veliko hvala i medijima; HRT-u, Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, ... koji su prenijeli glas s Mljeta po cijelom svijetu. I, naravno, hvala svim stanovnicima i prijateljima Mljeta i MKLJ-a, koji su nas podržali u ovom projektu i tako utkali i dio sebe u MKLJ.
Nikola Hajdić, načelnik Općine Mljet
Doći na Mljet još uvijek je problem. Svaku godinu imamo sve više linija, lakše se dolazi, ali sigurno je jedno; Mljet je zaslužio puno više. U cijeloj toj priči svakako treba spomenuti i hvalevrijedan projekt Mljetsko kulturno ljeto, koji su prije četiri godine pokrenuli Paula i Đelo jr. Jusić. Ti mladi ljudi su s mnogo entuzijazma krenuli u tu priču, i obratili se vodećim institucijama ovog otoka za pomoć. Općina Mljet je odmah prepoznala kulturnu vrijednost ove manifestacije, i svesrdno se uključila u cijeli projekt. Nedavno sam čuo storiju o otvaranju Ljetnih igara u Dubrovniku, i kako je to davnih dana zapravo počelo. Priča ide otprilike ovako: jednu godinu – muzički festival, pa je onda bila pauza. Eto, Mljetsko kulturno ljeto je uspjelo tri godine bez pauze, a bliži nam se i četvrto, koje će biti još bolje. Zadatak svih nas skupa jest da se potrudimo da svako sljedeće Mljetsko kulturno ljeto bude još bolje. Prije četiri godine ono je bilo kao dijete u povojima. I raslo je, i gradilo se. Počelo je skromno, a preraslo u veliku manifestaciju koja okuplja naše eminentne glazbenike, glumce, umjetnike. U kratkom roku postalo je projekt gdje je doći i nastupiti, stvar prestiža i priznanja umjetničke vrijednosti. Na početku su koncerti bili na otočiću Sv.Marija. Već sljedeću godinu dio programa preselio se u unutrašnjost otoka. A to i jest jedan od ciljeva; ujediniti kulturom cijeli otok i sve Mljećane. Ja se zaista nadam i želja mi je da Mljetsko kulturno ljeto postane tradicija, što dokazuje već četvrta godina postojanja, kao svojevrsna skromna,ali velika i značajna obljetnica u ovim pomalo turobnim i teškim vremenima. Mljetsko kulturno ljeto mora živjeti. A živjet će ukoliko svi Mljećani, svi prijatelji Mljeta budu ti koji će taj program pomagati svojim dolaskom i svojom podrškom, da se ovaj festival prenese na cijeli otok, da to bude zaista Mljetsko kulturno ljeto za koje će živjeti svi Mljećani; od Saplunare do Pomene, i da naši mladi ljudi budu dio ovog festivala,noseći sa sobom uspomene koje će jednog dana prepričavati svojoj djeci. I to i jest najljepši način da ovom projektu poželim dug, dug život. Nedavno sam na putu prema Dubrovniku imao prilike razgovarati s gostima iz Austrije, koji već godinama dolaze ljetovati na otok Mljet. Rekli su mi ovako: „Iz godine u godinu uživamo u svim prirodnim bogatstvima ovog otoka koji je zaista jedinstven, a kako odnedavno možemo uživati i u raznovrsnim koncertima koje ne propuštamo, ovo je zaista raj na zemlji. Kad uz šum valova čujete violine, gitare ili dalmatinsku pjesmu, zaista poželite zauvijek ostati ovdje.“ Mislim da su s time rekli sve i potvrdili da se zaista trebamo svi potruditi da se ovaj otok predstavi u najljepšem svjetlu. Put je dug, ali vrijedi.
A ja ću na kraju reći samo jedno; Mljetsko kulturno ljeto je zaživjelo i neka bude na ponos svima nama!
|
|
